понедељак, 4. март 2013.

Ciganske vampirske priče


Mađarski Cigani
(The London Illustrated News, 1878)
Natprirodna bića, kao što su vampir i vampiroglija, pojavljuju se i u ciganskim predanjima, o čemu svedoče tri priče, preuzete iz antologije „Ciganske narodne pripovetke“, koju je sastavio naš poznati etnolog Tihomir R. Đorđević, ali su ovde predstavljena na poseban način koji je u skladu sa mentalitetom i karakterom ovog lutalačkog naroda.



Mladić i njegov pobratim vampir
Imao neki čovek ženu i muško dete, ali mu žena umre i on se oženi drugom. Maćeha kao maćeha nije mogla da trpi pastorka, pa rekne svome mužu: „Ili ja iz kuće ili tvoj sin!“ Čovek za ženinu ljubav da detetu dvanaest dinara i odjuri ga od kuće. Dete otidne u drugu varoš, gde na sred pijace nađe mrtvaca koga niko nije hteo sahraniti, već ko god je prošao mimo njega svaki ga je pljuvao, jer je mnogima za života dugovao, pa i umro ne plativši dug. Videvši to mladić izvadi novce što je od oca dobio te isplati svima što je mrtvac dugovao, a od onoga što mu je ostalo lepo ga sahrani. Pošto je to svršio pođe u drugu varoš. Put ga je vodio pored groblja gde je onog mrtvaca sahranio. Kad bi pored groblja izađe pred njega prerušen onaj čovek što ga je sahranio i zapita ga:  „Ako Bog dâ, pobratime?“ – „Idem u pečalbu“, odgovori mladić. Ovaj se čovek ponudi da idu zajedno, pa tako i pođu i dođu u drugu varoš. U toj varoši beše umrla pašina kći, pa je metnuli u kapelu i svake noći je čuva po jedan čovek. Ali kogod ju je čuvao osvanjivao je mrtav. Onda vampir rekne pobratimu: „Poduhvatit se ti da čuvaš pašinu kćer za tri noći i za tri dana, evo ti ovo pismo, pa ga meti njoj više glave i sve u njega gledaj!“ Mladić se primi, i prve noći ništa mu ne bi. Isto tako i druge noći. Treće večeri rekne mu pobratim: „Gledaj neprestano u pismo, čim petao zapeva pašina kći će izaći iz sanduka, a čim ona izađe, legni ti u sanduk.“ On tako i učini. Čim petao zapeva, devojke izađe iz sanduka, a on brže bolje legne u njega. Devojka ga stane moliti da se digne da opet ona legne, ali on ne htede, već kad svanu odvede je ocu. Kad paša to vide vrlo se obradova i upita ga: „Šta hoćeš da ti učinim?“ Mladić odgovori da je zadovoljan s onim što mu dâ. Paša mu da svoju kćer za ženu, a njega i njegovog pobratima namesti za prve do sebe.


Posle nekog vremena zaželi se mladić kuće, pa oprostivši se sa tastom pođe na kolima sa velikom pratnjom svojoj kući. U putu naiđe na jedan han. U hanu nikoga nije bilo, samo su dva čoveka sedela i pila kafu. Čim mladić uđe u han stvori se pred njim kafa, a ne vide ko ju je doneo. Pošto popiše kafe ona dvojica nateraše mladića da igraju karata. Mladić pristade. Ali ona dvojica kradu u kartama, a on ne vidi, pa mu tako uzmu sve novce i kola i pratnju, te ostade gotovo go. Tako bez igde ičega otidne u svoje rodno mesto i pogodi se da čuva svinje. Njegova žena dugo je čekala da joj se muž vrati, pa kad vide da ga nema pođe sa pobratimom da ga traže. Idući dođu u onaj isti han gde je mladić igrao karata i nađu ona dva čoveka, koji i njih nateraju da se kartaju. Pobratim vampir pristane da igra. Ona dvojica bili su vampiri te im on brzo uvide prevaru, pa počne i on njih varati, i uzme im sve što su imali i što su od mladića bili uzeli, pa ih onda ubije. Zatim pođu dalje da traže mladića. Posle dugoga traženja nađu ga gde čuva svinje u planini. Kad ih spazi, on se zastide pa stane bežati, ali ga pobratim stigne i uhvati. Zatim ga okupaju i obuku kao što je i bio, pa se vrate natrag. Pošto se vratiše vampir zatraži da podele što su spečalili da bi se mogao vratiti. Mladić pristane i podele sve, samo je valjalo još ženu podeliti na dva dela. Vampir zamahne nožem da je raseče, a iz nje izađe zmija, koju on odmah ubije. Zatim rekne mladiću: „Ja sam onaj mrtvac koga si ti isplatio, zato sam te nagradio; sve što smo zaslužili tvoje je; ja sam uzeo odobrenje samo za četrdeset dana; danas je četrdeseti dan i ja se moram vratiti.“ Posle ovoga se oproste, i vampir se vrati.

Vampir i njegova žena
Umre neki Ciganin, pa pošto ga sahrane, on se povampiri, dođe svojoj kući i pošto pojede sve što je u kući našao javi se svojoj ženi, pa joj rekne: „Nemoj me nikome kazivati, ja ću ti dolaziti i donositi sve što za kuću treba, onako isto kao kad sam bio živ“. Zatim je dolazio redovno i donosio svako veče džak brašna i po jednu ovcu pastrme. Pošto ga za četrdeset dana ne pojedoše vukovi, on se sasvim odomaći u svojoj kući, samo se od ljudi krio. Po celu noć bi spavao sa ženom, a danju bi ga nestajalo. Posle nekog vremena žena ostane trudna i rodi vampiroglija. Kad dete napuni osam godina, žena već više ne mogaše trpeti vampira, pa se potuži svojoj braći. Braća dođu sestrinoj kući i stanu paziti. Vampir dođe, ali oni ne mogu da ga spaze. – Tada braća pozovu dete i kažu mu da u kući ima vampira, ne kazujući mu da mu je vampir otac. Vampiroglija uvek vidi vampira i jači je od vampira. Dete kad spazi vampira, uzme pištolj pa ga ubije, a on se spihtijoše, i od tada nije dolazio.

Baba Ata — vampirica
U jednom selu bilo je nekoliko ciganskih kuća. Jednome Ciganinu iz toga sela umre majka koja se zvala Ata, ali su je svi zvali baba Ata. Baba Ata se povampiri i počne praviti zulum i zadavati strah. Cigani se poplaše i svi pobegnu u jednu kuću; ali ih vampirica ni tu ne ostavi na miru, već je noću bacala na tu kuću veliko kamenje. Najzad Cigini pobegnu u drugo selo, ali im je ona i tamo dosađivala.

Baba Ata je čak išla po selu i tražila od žena lubove od rešeta i sita da ih popravi. Seljanke su je pitale: „Zar ti, baba Ato, nisi umrla? Cigani kažu da si umrla i da si se povampirila.“ – „To kažu moji dušmani“, odgovarala im je baba Ata. „Oni neka umru!“ Jednom su joj žene bile napunile torbu hlebom, brašnom i pasuljem i ona se uputi Moravi. Baš kod reke stigne ona jednog seljaka sa volujskim kolima i zamoli ga da je na kolima preveze na drugu stranu. Seljak pristane i upita je: „Zar ti, baba Ato, nisi umrla? Cigani kažu da si umrla.“ – „To kažu moji dušmani. Oni neka umru! Eto vidiš, uzela sam lubove od sita i rešeta da ih popravim; nisam umrla.“ Čim su se prevezli na drugu stranu Morave, vampirica se skine s kola i nestane je, a seljakovi volovi odmah crknu. Seljak otidne onim Ciganima iz baba Atinog sela i požali im se, a oni mu reknu: „Ona je vampirka, samo neće da prizna. Ne znaš ti kakvu mi muku mučimo od nje.“

Naposletku stanu se Cigani dogovarati kako da dosade baba Ati. Jedni su govorili da treba da joj raskopaju grob, pa da je zapale; drugi su govorili drugo, dok, najzad, jedan stari Ciganin reče : „Ništa sve to neće pomoći, nego da mi idemo da potražimo vampirogliju (subotnjaka); on može da joj dosadi.“ Cigani poslušaju starca, nađu vampirogliju, ispričaju mu nevolju sa vampiricom i pogode se s njim da je za četiri groša utamani. Vampiroglija uzme svoj pištolj i pođe sa Ciganima u njihovo selo. Kad su došli u selo, on naredi Ciganima da uzmu daire, u njega da lupaju, da pevaju i da igraju. Oni poslušaju kako im je rekao. Čim su počeli igrati dođe među njih i vampirica. Vampiroglija pripazi, pa kad ona dođe do duvara, on opali pištolj i ubije je. Kako vampirica pade na zemlju, odmah se pretvori u pihtije. Tako se Cigani oslobode vampirice.

Izvor:
Tihomir R. Đorđević, Ciganske narodne pripovetke, Beograd, 1933, str. 9-12, 123-124.



Нема коментара:

Постави коментар